Kako preboleti bivšeg?!

11:07 PM



Skrolujem tako po internetu i vidim kako se mnogi ljudi teško nose sa nesrećnim ljubavima. Bilo da su sa nekima bili u vezi ili da su samo nesrećno zaljubljeni u one ''nedostižne'' sve te nesrećne ljubavi ćemo u daljem tekstu svrstati u termin bivši radi lakšeg razumevanja. Jer cilj i jeste da vam ta osoba postane bivša u svakom smislu. Posebno se obraćam onim devojkama koje su jako mlade i neiskusne ili devojkama koje možda još nisu bile u pravim vezama a koje mnogo ozbiljnije i teže podnose odbijanje, neuzvraćenu ljubav ili eventualno raskid. Obraćam se takođe i onim devojkama koje su na bilo kakav način izašle iz duge veze u kojoj su mnogo volele...

Prvo što želim jeste odmah da vam postavim nekoliko pitanja a vi same sebi iskreno odgovorite na njih:

1. Koga najviše na svetu voliš?
2. Da li misliš da čovek sve na kraju preboli?
3. Misliš li da ćeš ponovo opet voleti?
4. Da li veruješ da ćeš se jednog dana ''skrasiti'' pored osobe koju ćeš i koja će te mnogo voleti?
5. Da li ti je važna tvoja sreća?


~

Verujem da bi odgovori trebali da budu slični ovima:

1. Najviše na svetu volim sebe. Samo sebe sigurno imam u životu. Još nemam svoju decu da bih mogla da mislim drugačije.
2. Naravno! Vreme leči sve rane.
3. Duboko verujem u to. Sposobna sam za to.
4. Nadam se. Želela bih to.
5. Da! Veoma mi je važno da budem srećna.



Da li su tvoji odgovori bili drugačiji? Šta te je to mučilo tj. koji tvoj odgovor se nije poklopio sa odgovorima ispod? Evo idemo redom pitanje po pitanje i odgovor po odgovor. Čitaj sve.

1. Koga najviše na svetu voliš?
''Ispravan'' odgovor: Sebe. Samo sebe sigurno imam u životu. Još nemam svoju decu da bih mogla da mislim drugačije.

Ako tvoj odgovor nije bio sebe razmisli još jedanput. Koga si to stavila ispred sebe? Zašto? Može li ta osoba koju si stavila ispred tebe da te napusti? Da ode? Da te povredi? Može. Kako je onda ona važnija tebi od tebe same? Moraš sebe najviše da voliš. Samo sebe imaš. Svi drugi su jednostavno...drugi. To ne znači da ne treba da voliš i druge. Ili da budeš egoista. Naprotiv. Treba da ih voliš. Treba malo, ma i mnogo treba da voliš. Ali nikoga pre i više od sebe. Na kraju dana, kad legneš u krevet, bez obzira da li ga sa nekim deliš, ostaješ ti i tvoje misli. I tako će biti zauvek. Osobe pored tebe će se menjati, prolaziti, odlaziti. Ti uvek ostaješ. Veoma je važno da imaš samopoštovanje. Kad paziš na sebe na taj način, manje su šanse da budeš povređena. 


2. Da li misliš da čovek sve na kraju preboli?
''Ispravan'' odgovor: Naravno! Vreme leči sve rane.

Zašto misliš da vreme ne leči sve rane? Seti se svoje prve simpatije, one kad si još bila mala. Jesi li to prebolela? Jesi. Sećaš li se kada si se kao mala jednom veoma jako udarila? Prošlo je, je l' da? Bila si tužna i nesrećna kada te neko iz porodice grdio? I to je prošlo, zar ne? Vreme leči. Tera te da zaboraviš. Vreme jednostavno prolazi i sve što ti je bilo teže, vremenom, postaje lakše. Naravno da postoje izuzeci i kada su u pitanju rane koje vreme leči. Ali to su ekstremni primeri..kada rodtielji izgube dete, recimo. To su velike, duboke rane. One mnooogo teže zarastaju. Neki kažu da čak nikad i ne zarastu skroz. Da li znaš nekoga ko je izgubio najvredniju stvar, svoje dete? Ja znam. Sećam se patnje prve godine. Bila je strašna. Sećam se i one tokom druge godine, i ona je bila strašna..ali za nijansu manje. Treća je isto bila strašna, ali za nijansu manje strašna od druge.. i tako. Znam traje jako dugo. Ali vremenom postaje podnošljivije. Čovek se n a v i k n e. Znaš kad odeš kod zubara pa ti stavi plombu. Narednih dana konstantno ti to smeta u ustima. Ali posle nekog vremena više ne osećaš a ona je i dalje tu. N a v i k l a si se. 
Brzina navikavanja zavisi od težine bola sa kojim se suočavaš. Ali se uvek na kraju navikneš. A navika da nečeg nema te tera da to i zaboraviš. I dok zaboravljaš prebolela si. Tako je sa momcima. Koliko god da ti je teško i misliš da ga nikad nećeš preboleti.. Grešiš. Prebolećeš. Nekom treba više, nekome manje vremena. To je individualna stvar. Ali nikad nemoj da misliš da nećeš preboleti nekog momka. 

3. Misliš li da ćeš ponovo opet voleti?
''Ispravan'' odgovor: Duboko verujem u to. Sposobna sam za to.

Zašto ti ne veruješ u to da ćeš opet voleti? Zašto misliš da nisi sposobna? Čekaj.. da li si imala kao mala kućnog ljubimca kog si volela? Neku macu ili psa..ili šta god? Misliš da sad ne bi mogla voleti istom merom, čak i više neku novu macu ili kucu? Pa naravno da bi mogla! Kako bi odolela? Količina ljubavi koju jedna osoba može da pruži nema ograničenje. Ne postoji bure u kom se nalazi tvoja ljubav pa da može da se isprazni i potroši. Znaš zašto? Zato što ljubav sama od sebe ne postoji. Ona se stvara. Kao što recimo ne postoji torta sama od sebe. Potrebni su ti sastojci da je napraviš. Tako praviš i ljubav. Razlika između sastojaka za tortu i onih od kojih praviš ljubav jeste u tome što sastojci za tortu imaju svoje sastojke od kojih su nastali. Dok sastojci od kojih praviš ljubav postoje takvi kakvi jesu i ne dele se dalje. To su želja, pažnja, poštovanje, optimizam, nežnost, strast, iskrenost... Čekaj, ti zaista veruješ da ako bi se sada tu iza ćoška pojavio jedan dečko po tvom ukusu koji iskreno krene da te obasipa pažnjom, koji pokaže želju da te voli, koji pokaže poštovanje prema tebi, koji je optimističan i nasmejan, koji je nežan i strastven.. Kažeš mi da ti ne bi mogla njega da zavoliš? 


4. Da li veruješ da ćeš se jednog dana ''skrasiti'' pored osobe koju ćeš i koja će te mnogo voleti?
''Ispravan'' odgovor: Nadam se. Želela bih to.


Kako je moguće da se tome ne nadaš i da ne veruješ u to? Pod brojem 1 smo utvrdili da treba sebe najviše da voliš. Pod brojem 3. smo utvrdili da si sposobna ponovo da voliš i druge koji to zasluže. Zašto onda misliš da ti se to neće desiti? Da nećeš ponovo dobiti tu priliku? Ako budeš prihvatila ''ispravan'' odgovor pod 1, 2 i 3 sigurno ćeš biti nagrađena osobom koju zaslužuješ. Kada budeš sebe volela najviše imaćeš samopouzdanja i zračićeš smirenjem, pozitivom i seksipilnošću. Kad odlučiš da možeš da preboliš sve svoje rane koje su ti nastale od bivšeg i kad ih zalečiš bićeš spremna za nove izazove. Kada ubediš sebe i prihvatiš činjenicu da ti možeš ponovo da voliš poželećeš da to i isprobaš i da nekom ko te zaslužuje daš šansu! I onda dolazi osoba koja je za tebe prava. Koja će sve uraditi da te ne povredi i da te voli istom merom. E ta osoba te zaslužuje više od tog bivšeg za kojim patiš sada. Ta osoba te je vredna. 


5. Da li ti je važna tvoja sreća?
''Ispravan'' odgovor: Da! Veoma mi je važno da budem srećna.

Sigurna sam da ste sve na ovo pitanje odgovorile sa DA!

Ja do sada nisam nikada čula da neko ne želi da bude srećan. To je poenta života..Mog, tvog, svačijeg. Želiš to i ti. To žele sva ljudska bića. Sad kada smo utvrdili da ti je važna tvoja sreća, da želiš da budeš srećna.. pročitaj prva 4 pitanja (samo pitanja) ponovo: 

1. Koga najviše na svetu voliš?
2. Da li misliš da čovek sve na kraju preboli?
3. Misliš li da ćeš ponovo opet voleti?
4. Da li veruješ da ćeš se jednog dana ''skrasiti'' pored osobe koju ćeš i koja će te mnogo voleti?

Pitanja koja sam ti postavila su tvoj put do srećne tebe. Do veoma srećne tebe. To su tvoje prepreke. I sa njima moraš da se boriš. Ne smeš da dozvoliš da nekoga voliš i poštuješ više od sebe same. Ne smeš da misliš da nisi sposobna da nešto preboliš. Da čovek ne može da preboli patnju - patnje ne bi ni bilo na ovom svetu. Dakle, možeš. Ako želiš da budeš srećna moraš da budeš otvorenog srca. Moraš da daš ljubav da bi je dobila. Ona će ti doneti sreću. Koja je poenta ljubavi i sreće ako nemaš sa kim da je deliš? To su dve stvari koje se množe kad se dele. Ti si pisac svoje bajke.



Dakle, odgovor na pitanje Kako peboleti bivšeg? jeste sledeći:

Otpati, nedelju do dve. Ne više. Slušaj tužne pesme, čitaj tužne knjige, plači. Izbaci iz sebe tugu. Ali ne više od nedelju, dve. Onda odluči da od sutra voliš sebe najviše i da želiš da budeš srećna. Smej se. Okruži se pozitivnim stvarima, ljudima. Slušaj pozitivne pesme. Čitaj ''neljubavne'' knjige. Radi nešto. Ubaci tempo u veću brzinu. Svrati opet ovde pa pročitaj tekst iznad i ponovi pitanja. Pričaj sa sobom, otvoreno. To često zaboravimo. Da odvojimo pola sata i saberemo se. Izgovorimo ili zapišemo svoje želje i ciljeve. Radi na tome da se navikneš. Niko ne može da ti pomogne kao ti sama sebi. Ne raspituj se o njemu. Ako je već našao drugu briga te. Ti sad voliš sebe više nego njega i igraš za svoj tim. Blokiraj njegove poruke, pozive. Preseci sve komunikacije sa njim. Cilj je da se navikneš na činjenicu da se sve nastavlja i bez njega. Preokupiraj se različitim stvarima. Noći će biti najgore, naročito onaj period kad legneš pa dok ne zaspiš. Pronađi neke lepe knjige i čitaj pred spavanje dok ti se jako ne prispava. Tako će taj period biti najkraći jer ćeš brzo da zaspiš. Ako te pak i tad počne mučiti pomisao na njega probaj da planiraš svoj dan, nedelju, mesec i sve tako dok ne utoneš u san. Ujutru je uvek lakše. 

Ako si pak osuđena da ga srećeš i viđaš budi dostojanstvena. Seti se koliko je bola naneo osobi koju najviše voliš (tebi). Ignoriši ga. T o t a l n o. On ne postoji. Neće ti biti lako ali nemoj nikada da zaboraviš da je sve stvar navike. Navićićeš se. Samo budi istrajna i uporna. Ne zaboravi nikada na ona 4 pitanja koje sam ti postavila i činjenicu da je odgovor na peto bio da!



p.s. Bilo je to negde u drugoj godini srednje. Jako sam se zaljubila i gotovo ga zavolela. Bio mi je prvi dečko, prvi poljubac, prvi muškarac koji mi je pokazao pažnju, poštovanje, ljubav, nežnost... Trajalo je par meseci a onda me je ostavio i vratio se bivšoj. Bilo je pakleno. Mnogo me je bolelo. Sećam se da me je bolelo kao da mi neko nanosi fizički bol. Plakala sam danima, možda čak i nedeljama. Ali ne non-stop.. već kad me tako spuca emocija, kad je veče ili kad sam sama i ne radim ništa. Žalila sam sebe. Mislila sam da nema šanse da se ikada opustim i prebolim. A onda sam odlučila da nije vredan toga. Ni on, niti bilo ko drugi. Promenila sam se iz korena. Sada na to gledam potpuno drugim očima. Zahvalna sam tom muškarcu na svemu. I na lepom i na ružnom. Sve je to život. Njegove čari su i sreća i tuga. Želim da osetim i prođem sve. Samo tako se osećam da sam potpuno normalna i da sam deo ovog sveta. Znam da vam to deluje neobično - velika je stvar voleti ali je velika stvari i proći kroz patnju. Postaneš jači. I iskusniji.





Ovaj post nije sponzorisan.
U ovom postu izraženo je moje lično mišljenje i ne mora da znači da je ono ispravno.


You Might Also Like

5 коментара

  1. Bravo! Mislim da ce ovo pomoci mnogim mladim devojkama. :-)
    Sve se moze preboleti, vremenom i spoznajom. Mislim da je zrelost vrlo vazna. Mlade devojke nisu dovoljno zrele da se nose sa tim.
    Kad smo mlafe mi mislimo kako je neka veza bila jaka, ali realno, kada de posmatra sa distance nije bila.
    Ili ako simpatija nije uzvracena mi patim za nekim, ali to nije ljubav. Ljubav moze postojati samo u oba pravca, ne u jednom. Sigutrna sam u to. Zaljubljenost, strast, dopadanje moze postojati sa jedne strane, ali ljubav postoji samo onda kada se dve osobe vole medjusobno.
    Takodje, ljudi koji se vole, nece se rastati. Ljubav traje, ona ne prestaje.
    Tako da devojke, ako je prestalo, onda nije bilo to to. Potrudite se i nastavite dalje. ;-)

    ReplyDelete
  2. Moram priznati da si me ovim tekstom natjerala da dobro razmislim o nekim stvarima. Hvala ti <3

    ReplyDelete
  3. Imam 15, za nedelju dana 16 godina, i niki mi se ne dopada da bih se zaljubila, tako da mi ovaj post definutivno trenutno nije potreban, odim odgobora na ova pitanja, koja su svakime i uvek od koristi, jer si citaj ivaj tekst i princip genijakno osmislila! ♡
    novi post:Teen Queen

    ReplyDelete

Radujem se svakom komentaru koji mi ostavite! :)